Život je opetovano cikličko sapletanje o turobnu ispraznost postojanja. U tom dramaturškom ključu redatelj Josip Lukić donosi priču o isječku iz života pojedinca zatečenog u osjećaju besmisla. Danima dokoličari, okružen bezličjem sumornog stana i otuđenog grada. Živi s majkom umornom od života, svjedoči sestrinoj depresivnosti i tupo odrađuje izazove neizvjesne budućnosti. Odušak nalazi u društvu privrženog psa Caspera. Egzistencijalne dvojbe Lukić zorno potkrepljuje kadrovima izoliranih, trošnih građevina, odbojnim detaljima nehumane urbanizacije i jetkim rešetkastim vizualima iza kojih smješta sebe i druge. Iz plošnih, jednostavnih, gotovo sirovih kadrova autor gradi uvjerljive metaforične slike ogoljenog života i uskraćenih mogućnosti. Radnja filma pravocrtno brazdi kroz ideju sveopće otuđenosti. Slobodan let ptica, umirujuće zujanje pčela, šum povjetarca u lelujavim granama bujnog raslinja, zaigranost psa i široki planovi dalekih morskih pejzaža podvlače kontrastnu vizualizaciju sive, grubo prizemljene i nametnute stvarnosti. Autor isprepleće igranu formu filma s dokumentarističkim nizanjem krupnih planova i detalja te dugih, često zamagljenih kadrova suptilne estetičnosti, iznijetih izravno, bez dijaloške i glumačke patetike. Statičnost narativa razbija učestalim ubacivanjem kadrova zaigranog psa te rijetkim dijaloškim i glazbenim minijaturama. Montažom i opetovanim suprotstavljanjem takvih kadrova postiže uravnoteženu dinamičku raznolikost i zaokružuje dramaturški luk u cjeloviti vizualno emotivni doživljaj. Gledatelju se tako otvara mogućnost razumijevanja autorske ideje kroz metaforički prikaz cikličke jednoličnosti postojanja ljudske jedinke u okružju socijalno otupljenog društva koje rađa introvertnog, isključenog i otuđenog pojedinca. Prema Lukiću, u znakovitih devet mjeseci. Recenziju napisala Višnja Bunata Blagović u sklopu projekta 'Radionice filmske kritike za osobe starije životne dobi'.