Nebojša Slijepčević upisao se 25. svibnja u povijest kao prvi hrvatski redatelj od osamostaljenja koji se doma iz Cannesa vratio sa Zlatnom palmom. Prestižnu filmsku nagradu dobio je za kratkometražni igrani film Čovjek koji nije mogao šutjeti, čiji je scenarij utemeljen na istinitoj priči o Tomislavu Buzovu, jednom od pet stotina putnika u vlaku na liniji Beograd — Bar, koji je stradao jer se suprotstavio sustavu, odnosno naoružanim paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja.

Već i sama činjenica da se našao u službenom natjecateljskom programu kratkometražnih filmova 77. Filmskog festivala u Cannesu bila je dovoljna da Nebojšu proglasimo filmašem mjeseca, zbog čega je Zlatna palma u ovom kontekstu došla kao šećer na kraju. Uhvatili smo ga u pauzi od proslave svog velikog postignuća te s njim ukratko porazgovarali o uspjehu u Cannesu, suodnosu fikcije i fakcije u filmu te o njegovim budućim projektima.

Koliko mi ova nagrada znači mislim da ne moram objašnjavati, nema puno ljudi na svijetu Zlatnu palmu. Ali fantastično mi je i to koliko se sada zahvaljujući ovoj nagradi priča o mom filmu, ali i o hrvatskom filmu općenito. Zadnjih godina, pa i desetljeća, hrvatski film je nekako potisnut na margine, kao da je to neka elitistička zabava za par čudaka. Divno mi je vidjeti da jedan ozbiljni festivalski film može doći na naslovnice novina, i zainteresirati najširu publiku.

Intervju s Nebojšom Slijepčevićem u cijelosti možete pročitati ovdje.

Na platformi je trenutno moguće pogledati tri njegova filma:

• Šamar, igrani, kratometražni, 2009.

• Gangster te voli, dokumentarni, dugometražni, 2013.

• Srbenka, dokumentarni, dugometražni, 2018.