NAJAVA KOCKICA: Čopor i Skummy

Pročitaj sve
8. studenog, 2023
Nino Kovačić

Pričali smo s redateljima o njihovim filmovima uoči projekcije na ZFF-u

Svaki dan ćemo vam predstavljati Kockice koje taj dan imaju projekciju, a pozivamo vas da nam se pridružite u kinu Kinoteka danas u 22:00.

SKUMMY

Saša Poštić je (skoro) sve

 

Nakon filma Rakete prije dvije godine, na Kockicama gledamo novi igrano-dokumentarni hibrid Saše Poštića o marginalcu koji pokušava izaći na kraj sa samim. U filmu Skummy ponovo glumi Sašina punk filmska muza (ili je muz?) Petar Krznarić i zapravo je, kako je Saša podijelio s nama, najava dugog metra.

1. Kako si smislio Skummy?

U ovo snimanje sam zapravo ušao s intencijom da radim istraživački materijal za dugometražni film. No tijekom snimanja, kako smo išli iz scene u scenu, te kako sam ih gradio, sve sam više shvaćao da ima jako puno dobrog materijala i da bi mogla nastati potencijalno dobra kratka priča. U montaži mi se to potvrdilo i, eto, ubio sam dvije muhe jednim udarcem.

 

2. Prije nekoliko godina na Kockicama smo gledali Rakete u kojem se također pojavljuje Petar Krznarić kao glavni glumac. Zašto voliš surađivati s njim?

Peru obožavam jer je slobodan u glumi, tj. on ne glumi i nema nikakve zidove oko sebe. Jako dobro shvaća što želim od njega i ne boji se probati nešto, a s druge strane je pun ideja i uvijek se uključi u svojoj improvizaciji. Dosad u svojim filmovima, a sigurno će još neko vrijeme biti tako, proučavam underdogove na margini društva koji vode bitke sami sa sobom dok vape za nekom promjenom, iako toga nisu svjesni. Pero mi je u tom kontekstu nepresušan izvor. Naravno, ne želim dosaditi gledatelju i samom sebi tako što ću raditi sve svoje filmove s njim pa je u planu još snimiti taj dugi metar i onda se na neko vrijeme rastajemo.

 

3. Opiši nam svoju filozofiju miješanja stvarnosti i fikcije u filmu i kako se improvizacija uklapa u to. Smatraš li da si neki način našao svoj stil?

S obzirom da obožavam dokumentarizam i fikciju, zapitao sam se zašto ih jednostavno ne spojiti i napraviti hibrid? Kada stvaram priču, polazim od stvarnog lika i njegovog života pa onda malo po malo gradim neku fiktivnu radnju koja će biti kostur. Shvatio sam da želim raditi s naturščicima koji su osebujni i zanimljivi i iz čijeg života mogu vući zanimljive priče i raditi  studiju lika. Na primjer, surfer iz Pule koji pjeva u punk bendu i koji, dok je bio dio bande, bio izboden nožem i izbo nožem drugog čovjeka. Tu započinjem i onda krećem s motivima iz njegova života koji bi me doveli do fiktivne radnje, zatim gledam kako se ta radnja uklapa i kako ona služi njegovoj studiji karaktera te kamo želim ići sa time. Mislim da sam našao svoj stil i to sasvim slučajno, ali takve slučajnosti su najdragocjenije. Naravno, sam sam se doveo do te slučajnosti, ali podsvijest je tu igrala veliku ulogu.

 

4. Jesi li imao neke direktne uzore za snimanje Skummy?

Zapravo i nisam. Odmaknuo sam se od svega i čiste glave ušao u ovo snimanje i istraživanje. Uzori su vrlo često dvosjekli mač.

 

5. Je li bilo izuzetno zahtjevnih scena? Možda vožnja po Sljemenu?

Sljeme je svakako bila jedna od izazovnijih scena. Ne tehnički, jer sam doslovno sjeo s Perom u auto, snimajući kamerom na koju je bio nataknut mikrofon, nego više psihički. Nije ti svejedno kada driftaš uz rub provalije po mrklom mraku, no kako sam ja bio fokusiran na snimanje, nekako sam se sakrio iza toga, ali svejedno ne možeš u potpunosti pobjeći. Cijeli film je sniman gerila stilom, tako da je svakako bilo izazovnih situacija, ali sve je to čar igre i nešto što te drži na pozitivnom stvaralačkom rubu.

 

6. Jesi li u planovima za novi film?

Pišem i igram se s tim dugim metrom s Perom. Imam sto ideja i smjerova pa sad treba izvući iglu u plastu sijena. Ne žurim i ne forsiram, pa kad bude, bit će. Što se tiče kratkog metra trenutno nemam afinicija prema stvaranju novog, ali to sam rekao i prije Skummy-a, pa eto me. Možda se nekad zaletim do Pule da porazgovaram s punkerom surferom :)

ČOPOR

Scenarist i redatelj Marko Jukić

 

Paško Vukasović je u ovom filmu vođa vatrogasaca na zadatku, ali ga zapravo zbog nečeg drugog strašno izgara iznutra. Autor filma Marko Jukić nan je objasnija kako je stiga do današnje premijere Čopora, te da je zapravo dobro da ti otpadnu glumci koje želiš, što se obično desi sceni s ovnom i zašto je Sonja Tarokić Gandalf.

1. Kako je došlo do ideje za Čopor?

To je neki scenarij koji se u raznim fazama vuka godinama, krenija je od jedne priče do druge, ali u samoj srži je bija odnos dvoje ljudi. Ali uvik krene dijelom autobiografski, pa kad skužiš otprilike što bi htio, otiđe u nekom svom smjeru jer autobiografije su većinom dosadne, barem kad ih redatelji idu ekranizirat i još gore kad inzistiraju na nekim stvarima "jer je to tako bilo". Koga briga jel nešto bilo ili nije? Bitno je je li odgovara za film ili ne. Jednu stvar moran samo izdvojit, a to je da mi je scenaristička radionica kod Sonje Tarokić puno pomogla da dođen do srži, jer u biti me Sonja s polaznicima dovela do finalnog scenarija, ko neki scenaristički Gandalf.

 

2. S obzirom na ansambl glumca, reci  nam nešto o njihovom odabiru?

Ima san posložen casting otprilike dok san pisa, ali zbog nemogućnosti usklađivanja rasporeda neki glumci su otpali i neka se ne naljute, ali mislin da je to ispalo odlično za film, skoro presudno. Cast je miješan, ima profesionalnih glumaca, profi amatera i glumaca koji su prvi put na filmu. Mislim da je atmosfera među glumcima bila kako treba dijelom i zbog toga što smo bili sami u hotelu u mjestu od 20 kuća van turističke sezone i da ih je to na neki način još dodatno povezalo.

 

3. Vidiš li neke poveznice sa svojim ranijim filmovima i po čem je ovo snimanje sasvim drukčije iskustvo?

Nisam se opterećiva sa prijašnjim radovima niti sam biža od njih. Svaki film se trudin radit za sebe. Samim time je i svaki film drugačije iskustvo. Jedna od stvari koje su mi se svidile na ovom filmu je baš spomenuti ansambl cast, volija bi i dalje tako radit.

 

4. Gdje je film sniman i koliko je trajalo samo snimanje? Koje su bile najzahtjevnije scene?

Film je sniman na Pagu u mjestu Metajna. Snimanje je trajalo 4 od planiranih 5 dana jer nam je jedan dan bila orkanska bura, ali sve je ispalo super na kraju. Dok snimam sve su mi scene bitne, ali ne bi reka zahtjevne. To zvuči nekako teško, mučno, a iskreno meni je gušt na setu. Ali amo reć da je jedna scena sa ovnom bila zahtjevna, ali je na kraju izbačena u montaži kako to obično biva sa takvim scenama.

 

5. Koliko se film mijenjao od scenarija do zaključavanja slike?

Jako malo. Nakon snimanja sam sebi postavija pitanje "baš me zanima šta će otpast u montaži" i otpale su dvi scene.

 

6. Što očekuješ od projekcije na Kockicama i imaš li već sljedeći film u planu?

Uvik se nešto kuva:) Iskreno ne očekujem ništa, očekivanja su nezgodno stanje, kao neki dug, očekuješ da ti se nešto vrati. Jednom kad redatelj odluči da je film gotov, tu staje sve, bolje rečeno: film kreće na samostalni put.