Središnje mjesto za promociju i gledanje hrvatskog filma svih vrsta, žanrova i formi – internetska platforma croatian.film – idealno je mjesto za utaživanje filmske žeđi jer ovom online bazom struje mnoga domaća ostvarenja tematski ili atmosferski natopljena ljetom, morem i žegom.

Platforma na kojoj se sva kratkometražna domaća ostvarenja mogu pogledati besplatno, a dugometražna uz sitnu naknadu, donosi presjek hrvatske kinematografije i njezinih najvažnijih autorica i autora, a ovom prilikom izdvojili smo nekoliko prigodnih ljetnih naslova za preporuku i dugo gledanje.

Da je kuća dobra i vuk bi je imao, Hana Jušić, 2015.

Kratkometražni film nagrađivane domaće redateljice tematski i atmosferski nagovijestio je njezin cjelovečernji prvijenac Ne gledaj mi u pijat, nagrađen s preko 30 nagrada na festivalima diljem svijeta. Kao i u dugometražnom nasljedniku, središnja točka ključanja u filmu Da je kuća dobra i vuk bi je imao počiva na klaustrofobiji obiteljskih odnosa. Prateći jedan ljetni dan u životu naoko prosječne obitelji mesara negdje izvan grada, film nas upoznaje sa Sandrom, mladom ženom koja se nikako ne uspijeva uklopiti u suprugovu obitelj jer, kako se čini, ništa ne uspijeva napraviti kako treba – ni samljeti meso, ni ponašati se za obiteljskim stolom, ni privući simpatije svekrve i svekra. Povrh svega, Sandra pati od napadaja panike, a ponekad joj se i priviđaju stvari. U atmosferi prividne normalnosti, dok se svakodnevica puni gustim dimom roštilja, a ljetno popodne prelazi u večer suho poput kobasice, uskoro postaje jasno da Sandra nije ta s kojom nešto nije u redu.

Mare, Andrea Štaka, 2020.  

Film sa sjajnom Marijom Škaričić u naslovnoj ulozi ovjenčanoj Srcem Sarajeva intrigantna je i psihološki kompleksna priča o “konavoskoj Madame Bovary”, sredovječnoj kućanici koja je, usprkos predanoj ljubavi prema suprugu i troje djece, nezadovoljna vlastitim životom i pokušava prisvojiti malo prostora samo za sebe. Iako živi pored aerodroma, Mare nije nikad letjela avionom, a kada se u susjednu kuću useli stranac, odlučuje staviti svoj život na kušnju. Treći i prema mišljenju kritike najzreliji i najzaokruženiji dugometražni igrani film scenaristice i redateljice Andree Štake bavi se temom koja još uvijek predstavlja tabu: seksualnost žene izvan braka. Osim Marije Škaričić, zapažene ulogu u filmu ostvarili su i Goran Navojec, Mateusz Kosciukiewicz, Mirjana Karanović, Ivana Roščić, Zdenko Jelčić i Nikša Butijer.

Pusti Dobre, pusti, Vlatka Vorkapić, 2018.

Živopisni srednjemetražni dokumentarac Vlatke Vorkapić prava je mediteranska minijatura o životu i radu čiju okosnicu čini more. Film prati kapetana i njegovu posadu na misiji dopreme pitke vode na brojne hrvatske otoke – jedini način da se stanovnicima i turistima osigura opskrba osnovnom namirnicom i neometana svakodnevica. Dok se pokušava izboriti s nemarnim i arogantnim turistima i lošom birokracijom, Dobre priučava poslu svog mladog nećaka. Iz brojnih duhovitih, ali često i izazovnih situacija – zabilježenih iskusnim okom snimatelja Jasenka Rasola – izbija autentičan mediteranski karakter, osvježavajuć poput ljetnog maestrala, katkad pak oštar poput nepristupačnih kamenih hridi, ali neizbježno iskren i nepatvoren. Prikazan na remoniranim festivalima u Jihlavi, Leipzigu i Lisabonu, film je osvojio domaću publiku koja ga je nagradila na Festivalu mediteranskog filma Split i Liburnija Film Festivalu u Opatiji. Naslovnom junaku posvećena je i zaključna pjesma koju izvode Marijan Ban i Ivanka Mazurkijević.

Tišina mora, Vjekoslav Živković, 2010.

Autor Žena na moru, nagrađivani hrvatski animator Vjekoslav Živković u Tišini mora vraća se temama morske pučine. Četvorica ribara nakon uspješnog lova vraćaju se kući, ali nevera se sprema i oni zauvijek nestaju pod valovima dok starice iz otočnog mjesta mole za spas njihovih duša. Atmosfera, najvažniji dio filma, mediteranska je – objašnjava motivaciju djela Vjekoslav Živković, koji potpisuje scenarij, animaciju i režiju filma. Od 2005. do danas bio je voditelj desetak radionica animiranog filma za djecu i mladež (u organizaciji Narodnog sveučilišta Dubrava, Šibenskog dječjeg festivala, Hrvatskog filmskog saveza i Kinokluba Karlovac). Sa svojim autorskim filmovima sudjelovao je na brojnim domaćim i inozemnim filmskim festivalima, revijama i izložbama. Za iste je višestruko nagrađivan.

Kućica, Jakov Nola, 2019.

Tri generacije staru obiteljsku kuću na obali vide potpuno drugačije: za staricu je ona već dugo dom, a za njezinog svježe razvedenog sredovječnog sina utočište od stvarnih problema, dok je za njegovog nećaka i staričinog unuka vikendica s lukrativnim potencijalom. U raskoraku između te tri vizije, između obiteljskog nasljeđa i profitabilnosti, zavičaja i turizma, stalnog i prolaznog, obiteljski se odnosi tresu kao pred naletima bure, da bi se odmah potom umirili u vjekovnim, dobro poznatim i uhodanim konstelacijama. U filmu mladog redatelja Jakova Nole, čija su kratkometražna ostvarenja nagrađivana u programu Kockica Zagreb Film Festivala, uloge tumače glumačke legende Ingeborg Appelt i Filip Nola te već dokazane mlade glumačke snage Rok Juričić i Paško Vukasović.

Ne zaboravi disati, Marin Turk, 2019.

Dok se lijena ljetna popodneva protežu naizgled u nedogled, teško je pojmiti da život katkad priprema velika iznenađenja i nepredviđene zaokrete. Dvojica braće u jednom mirnom slovenskom gradiću ovog će se ljeta suočiti s izazovima odrastanja i zateći na neočekivanim prekretnicama koje će transformirati kako daljnji tijek njihovih života, tako i njihov međusobni odnos. Petnaestogodišnji Klemen s obožavanim starijim bratom Peterom dijeli mnogo toga – vrijeme, prisnost, tajne, ljubav prema tenisu. Međutim, kada se Peter na pragu posljednjeg srednjoškolskog ljeta zaljubi u Sonju, Klemenov se univerzum počinje urušavati. Dok potiho promatra kako njegov sve manje prisutan brat stvara odnos sa Sonjom, i Klemen razvija emocije koje ranije nije poznavao – ljubomoru, zbunjenost, bijes, ali i erotsku privlačnost. Intimna teen drama slovenskog redatelja Martina Turka, iza čijih atmosferičnih kadrova stoji snimatelj Radislav Jovanov Gonzo, govori o odrastanju, sazrijevanju, (ne)prihvaćanju promjena i - onom jednom ljetu nakon kojeg ništa više nije bilo isto.