MOJ NIKOLA

Uvijek je dobro pogledati stvari iz više perspektiva pa u vezi s filmom Moj Nikola imamo double-feature intervju s Karlom i Martinom! Zato neću duljiti s uvodom. Extra extra, read all about it!

Glumica Karla Brbić

1. Drago nam je da te ponovo gledamo na Kockicama. Kako ti se općenito sviđa "šušur" Kockica?

Hvala, i meni je drago da ponovno imam film na Kockicama. Volim sve vezano za ovaj program i uvijek mi se činilo da ta gužva oko mladih filmaša stvara potreban optimizam za bavljenje filmom.

2. Koliko si se lako mogla poistovjetiti sa svojim likom i je li uloga po nečemu bila zahtjevnija od drugih?

Kad imaš redateljicu s kojom se razumiješ, onda se lik otvara sam tijekom rada.

3.  Kakva je bila suradnja na setu s redateljem i ostalim glumcima, koji su vam bili glavni principi rada?

Ovo mi je drugi film s Martinom i tako smo brzo kliknule da sam na setu imala osjećaj telepatske veze. Svijet koji donosi autentičan je i lud, uzbudljivo je u njega uroniti. Mislim da su taj osjećaj dijelili i moji kolege i cijela ekipa na setu.

4. Jeste li imali prostora za glumačko građenje lika tijekom snimanja ili je scenarij bio fiksiran?

Fiksiran scenarij ne dokida glumački slobodu. Dapače, on je omogućava.

5.  Koliko je zahtjevnije glumiti lik koji izrazito suzdržava svoje emotivne reakcije?

Jedino je zahtjevno pronaći točnu emociju. Kad je nađeš, svejedno je trebaš li je suspregnuti ili ne.

6. Je li bilo nekih scena koje su ti predstavljale novi izazov?

Pa, moram priznati da nisam imala priliku biti u sceni seksa, a da ne sudjelujem. That was a first.

7.  Gdje te sljedeće možemo gledati?

Nadam se u Martininu novom filmu.

Scenaristica i redateljica Martina Marasović

1. Moj Nikola imao je premijeru na Sarajevo FF-u. Kakve su bile reakcije i što očekuješ od Kockica?

Tamošnje reakcije bile su neočekivano dobre. Prije projekcije bila sam u potpunoj paranoji i hororičnu stresu. Ali kad je film završio i kad su mi ljudi počeli prilaziti s pozitivnim komentarima i čestitkama, ja sam, onako sva preznojena, postala presretna. Bez obzira na to, mislim da će unutarnja kalvarija nastupiti i na ZFF-u jer ipak je to hrvatska premijera gdje će biti moji kolege, prijatelji i majka.

2. Koji su ti bili motivi za početak rada na filmu koji je zapravo humoreska o lokalnom religijskom moralu i njegovim ograničenjima?

Pa rekla bih da su religijski moral i njegova ograničenja, katolička krivnja i moralne dvojbe moja

stalna preokupacija. Tako da su to zasad neki najčešći motivi oko kojih onda gradim priču.

3. Je li se glavni lik Karle razvijao iz nekih iskustava ili općenitih obrazaca?

Njezin lik i ljude koji je okružuju preuzela sam iz vlastitog iskustva i stvorila neki njihov fiktivni svijet koji, mislim, nalikuje nekim svima nama poznatim mjestima. Jer ionako sve te izmišljene filmske svjetove čine ljudi, njihovi karakteri, ponašanja, dvojbe, preokupacije i slično. To je ono što me najviše zanima. Stvaranje i prikaz svijeta u koji će svi ti karakteri biti smješteni ono je što mi hrani i budi maštu i kreativnost.

4. Kako se na snimanju režira lik koji zapravo potiskuje svoje reakcije do samog kraja?

Tako da njegova pasivnost ne bude neinteresantna. Karla Brbić shvatila je sve o tom liku i nema tu neke velike filozofije. Njena je izvedba trebala biti iznijansirana, suptilna, a opet jasna. Ostali likovi trebaju igrati za Karlin lik, a ona treba biti režijski najprisutnija u scenama. Svi sporedni likovi na jedan su način odraz jedni drugima s različitim tipom izražavanja vlastitih stanja oko Karlina lika.

5. Vidiš li neke poveznice između Mog Nikole i svojih prošlih filmova?

Mislim da je sličnost postavka likova i nekih motiva. Moj preddiplomski film Nehaj bavi se

usamljenošću i krivnjom. Lik Danice koji igra Lana Barić također je pasivan i pun unutarnjih stanja koja su potisnuta. Ona nam se izlažu kroz mikroreakcije na drugog lika, a tu postavku prepoznajem i u Karlinu liku. Ostali likovi, u tom prijašnjem filmu i u Mom Nikoli, govore puno više nego glavni lik i fokusirani su isključivo na sebe.

6. Što si sama shvatila kroz filmsko istraživanje teme filma?

Da sve što mi u životu donosi krivo, u filmu mi donosi dobro.

7. Koji sljedeću filmski projekt, ili više njih, pripremaš?

Pripremam svoj diplomski film s mentoricom Hanom Jušić i trenutačno me proganja ideja iracionalnog straha i paranoje. Istovremeno pripremam kratki film Ruska plava, za koji sam dobila sredstva od HAVC-a, a u kojem će također glumiti Karla Brbić.

Nije pristojno plesat po grobu

Teško je ne složiti se s naslovom filma Ane Šiškov, još jedne debitantice na Kockicama: zaista nije pristojno plesati na grobu. Ali je smiješno. Koliko smiješno, to morate provjeriti večeras u Kinoteci. Nije pristojno plesat na grobu filmska je priča o dalmatinskoj obitelji u kojoj mater familias drži sva četiri kantuna kuće te još dvoje odrasle djece na kratku povodcu. I dok kćer muči ljubomora i želja za majčinom naklonošću, sin u Rogoznici traži naklonost konobarice koja mu je, nažalost, ipak previše disproporcionalna.

Scenaristica, producentica i redateljica filma Ana Šiškov dala nam je kratki intervju kao tekstualni teaser.

1. Dobrodošla na Kockice! Kako se osjećaš pred premijeru filma?

Hvala! Uzbuđena sam i užasno nestrpljiva. Malo se bojim izlaska na pozornicu jer ovo mi je prva festivalska premijera.

2. Tvoj film krenuo je od ideje koju si dobila nakon što si sama plesala kraj groba. Kako je tekao razvoj scenarija i je li od samog početka zamišljen kao komedija?

Prva verzija scenarija nastala je prije tri godine na predmetu Filmsko pismo profesora Mate Matišića, pa sam potom upisala radionicu Sonje Tarokić Scenaristički laboratorij, a onda sam upisala 3. godinu i nastavila razvijati scenarij uz mentoricu Hanu Jušić. Svakako, proces je bio jako dug, ali imala sam mentore koji su za poželjeti i koji su velikim dijelom zaslužni za to što sam zadovoljna filmom. Da, od početka je bio pisan kao komedija.

3. Zašto ti je izbor uloga pao na Reu i Stipu?

Trebali su mi odlični mladi glumci iz Splita, a Rea i Stipe odlični su mladi glumci iz Splita. Šalim se; mislim, ne šalim se. Tijekom pisanja scenarija počela sam zamišljati Stipu kao Stjepka i Reu kao Lućanu. Ne znam reći zašto. Bilo je intuitivno.

4. A kako je pak bilo režirati vlastitu majku?

Moju skroz podnošljivo, za vašu ne znam. Šalu na stranu, zapravo mi je najteže bilo režirati mamu. Valjda zato što mi je teško procijeniti je li, ako je uloga različita od nje privatno, ona odlična ili grozna.

5. Kao scenaristica, redateljica i producentica film činiš vrlo autorskim projektom.

Koliko su ti bitne ili možda, u ovom slučaju, bile i prinudne sve tri funkcije?

Pa nisam baš htjela i producirati film, ali eto, dogodi se. Scenarij mi je najdraže sama napisati. Puno sam motiviranija za projekt ako je scenarij moj.

6. Je li bilo nekih izazovnijih dana na snimanju?

Treći dan ušli smo u četrnaesti sat snimanja i zaspala sam na nogama. To je bilo tijekom snimanja prve scene u filmu, a noć prije nisam mogla zaspati jer sam zaboravila dogovoriti kombi za kruh. Kasnije sam zamolila tonskog snimatelja Stjepana Hrena da izmontira scenu kako bih mogla provjeriti treba li je snimiti ponovno.

7. Što te sljedeće zanima filmski istražiti?

Voljela bih pokušati napisati i režirati dramu bez komičnih elemenata. Mislim da bih to grozno napravila, ali bilo bi dobro za mene da pokušam. Još uvijek nisam dovoljno hrabra pa ću se za sad ipak držati komedije.