NE POGAĐA SVAKA

Hrvatska / 2021 / 15'

Režija / Marko Dugonjić
Scenarij / Marko Dugonjić
Glumci / Marina Redžepović, Iva Kraljević, Mijo Jurišić, Hrvoje Barišić, Ivan Ožegović, Mladen Vulić, Mia Dugonjić, Rene Lamešić
Direktor fotografije / Marinko Marinkić
Montaža / Tomislav Stojanović
Producent / Rea Rajčić
Produkcija / Eclectica

Da vam netko priča o filmu gdje se trudna ženu pustopoljinama vozi ljubičastim Fićom na vlastiti porod, biste li pomisli da se radi o još jednom hrvatskom filmu s temom rata? Marko Dugonjić novim filmom Ne pogađa svaka donosi nam kratku crticu iz života njegove obitelji za vrijeme rata i pritom pokušava srušiti dugogodišnje stereotipe o hrvatskim filmovima o ratu. Sve nam je detaljno objasnio u intervjuu ispod.

1. Kako je krenulo s idejom za Ne pogađa svaka? Koliko su ti sugestije iz obitelji bile smjernice za scenarij?

Prvi put mi se ideja javila 2011. kad sam upisao studij režije na ADU i vidio natječaj Ministarstva hrvatskih branitelja za poticanje proizvodnje audio-vizualnih djela Slika iz Domovinskog rata. No trebalo je punih 10 godina da bi film ugledao svjetlo dana. Ministarstvo nije prepoznalo vrijednost filma i dva puta ga je odbilo, za razliku od HAVC-a (2019) i HRT-a (2020).

Kako je film ekranizacija stvarne priče koju je proživjela tetka Gaga, glavni lik, zamolio sam je da mi ukratko opiše događaj, stanje svijesti, osjećaje i misli koje je imala tijekom toga perioda, u ožujku 1993. i na sam dan poroda. Gaga je u formi pisma napisala dojmljivo i subjektivno obraćanje kćerki Sanji, “malenoj, velikoj djevojčici”, koju je tog dana išla poroditi. Njezino mi je pismo poslužilo kao svojevrsni treatment za pisanje scenarija. Trebalo ga je objektivizirati i usustaviti u smislenu filmsku dramaturgiju kratkog filma. Kako su neki od ostalih likova bili i otac, majka, stariji brat i rođak (u pretprodukciji filma promijenio sam lik u nepostojeću sestričnu i izbacio devetomjesečnog sebe), imao sam osjećaj kao da varam s karakterizacijom likova i dijalozima. Na kraju je izbačen, što iz scenarija, što u montaži, gotovo cijeli taj obiteljski dio i osam dana prije poroda koliko je tetka prenijela trudnoću. Zanimljivo mi je bilo pisati film o njima u godinama koje su oni tada imali.

2. S obzirom na stereotipove vezane uz hrvatski film i ratne teme, jesi li pazio da na neki način radiš otklon od njih?

Iako smješten u vrijeme Domovinskog rata, film se ratom bavi na izmješten način, iz perspektive dviju sestara. Jedna ispraća muža, hrvatskog dragovoljca u rat i ostaje sama čuvati svoju i djecu svoje sestre, a druga se, dok joj muž radi na stranom brodu, sama vozi na porod kroz ratno područje. Prisutan je stalan osjećaj smrti. Uz to, film ima humornih elemenata i lišen je bilo kakve viktimizacije. Zanimljiv je motiv tog ljubičastog fiće kojim se vozi Gaga. Uz povijesnog ratnog fiću iz Osijeka, kao simbol građanskog otpora, ovaj ljubičasti fićo može se čitati kao simbol ženskog otpora, borbe i patnje koje su žene podnijele za vrijeme rata.

3. Čini li ti se da ima još rubno ratnih tema i pristupa koji bi mogli razbiti te predrasude?

Ne sjećam se hrvatskog (anti)ratnog filma iz perspektive običnih ljudi, a posebice žena i svakodnevnog života koji se odvijao za vrijeme Domovinskog rata, a da je rat pozadinska kulisa. Mislim da smo tek sad spremni na neke druge perspektive, meni filmski vrlo zanimljive i neistražene. Samo što takve teme još uvijek pretjerano ne zanimaju “apolitične” mlade hrvatske filmaše, koji ili nemaju doticaja s takvim pričama iz svojih života ili su premladi da shvate što se to događalo u devedesetima. Treba vremena da nove generacije i određene teme sazriju. Potreban je određeni vremenski odmak da bi se iznjedrio umjetnički, a ne propagandi film. Od stare garde tako nešto ne možemo očekivati.

4. Kako je tekao odabir glumaca? Gdje ste snimali i koliko dugo?

Od početka sam znao da će Marina Redžepović igrati glavni lik tetke Gage. Minuciozno je iznijela balans nježnosti i odvažnosti te pomirenost s izvršavanjem nezgodnog zadatka. Čak joj i fizički nalikuje. Za lik majke Mire imao sam audiciju na koju je bila pozvana i Iva Kraljević. Filigranski je odigrala njezinu ambivalentnu emotivnost i vrckavost. Bilo mi je posebno izazovno režirati scenu s majkom i pokojnim ocem Željkom, za kojeg sam također znao od početka da će ga igrati Mijo Jurišić, a kojeg znam skoro cijeli život. Bilo mi je bitno imati što više glumaca s tog područja, Slavonije i zapadnog Srijema, s obzirom na lokalni naglasak i bliskost s likovima mentalitetom, životnim iskustvom i zavičajem.

Kako je riječ o povijesnom razdoblju (1993. godina), prvotna je ideja bila snimati na stvarnim lokacijama. To je bilo nerealno s obzirom na to da Gunja nakon poplave 2014. izgleda bolje nego ikada, kao i Vinkovci (i\li Vukovar) nakon obnove od ratnih stradanja. Tako je Vinkovce "glumilo" nekoliko razrušenih lokaliteta u Zagrebu na Sveučilišnom kampusu Borongaj te potresom pogođena Glina, a Gunju, seosku kuću i dvorište, sela, ceste i šume na putu do Vinkovaca pronašli smo u Zagrebačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Sve smo interijere snimali u Zagrebu.

5. Koji su bili najveći izazovi na samom snimanju?

Snimali smo u punom jeku pandemije u ožujku 2021. Produkcijska kuća Eclectica na čelu s producenticom Reom Rajčić i izvršnom producenticom Tinom Tišljar svjetski su to izvele! Tako da nismo ni osjetili pandemijsku stvarnost prilikom snimanja jer su one spretno doskočile svim izazovima, kojih je itekako bilo. Snimalo se u tri navrata zbog raznih okolnosti: od pritiska dolaska proljeća do nenajavljenog proloma snijega i kiše usred snimanja scena vožnji, do zahtjevnosti seljenja na mnogobrojne lokacija, što eksterijera, što interijera, SFX eksplozija, iznenađujućih kvarova raznih igrajućih vozila i malene bebe.

Direktor fotografije Marinko Marinkić, montažer slike Tomislav Stojanović i dizajner zvuka Bojan Perić također su dugogodišnji prijatelji i kolege iz Multimedijalnog centra Studija kreativnih ideja u Gunji s kojima sam radio što kinoklubaške filmove od osnovne i srednje škole do studentskih filmova na Akademiji i ostalih projekata. Hvala svima koji su radili na filmu koje sam već spomenuo te puno hvala kostimografkinji Tihani Mikši Perković, scenografu Bojanu Drezgiću, majstoricama maske Matei Katunar i Tamari Radinger, snimatelju tona Marku Grgiću, sudizajneru zvuka Milanu Čekiću, šarferu Toniju Renaudu, asistentici produkcije Miji Gvozdić Michl, a posebno hvala skripterici Lei Mileti i asistentu režije Peri Cukrovu i roditeljima bebe glumice Sofije Ključarić. I svima ostalima koji su radili na filmu, a koje sam nenamjerno zaboravio spomenuti.

Novosti

Poznati su dobitnici nagrada 19. ZFF-a

Najava Kockica - Ne pogađa svaka i Sve što dolazi

Najava Kockica - Klimanje i Mali libero

Najava Kockica - Palikuća i Jesen našeg ljeta

Najava Kockica - Sama i Hortikultura

Najava Kockica - Tuđa posla i Rakete

Newsletter

Prijavi se i prvi saznaj novosti