Sinopsis

"Urođenici nekog plemena Nove Gvineje jednog su dana napustili svoja polja i nastambe. Poravnali su zemlju na proplanku, zapalili vatre i sjeli da čekaju avione sa hranom i sa svim onim lijepim i koristim stvarima koje – vidjeli su često – takvi „bogovi" donošljahu bijelim vojnicima u njihovom kraju. Sagradili su čak i jedan avion od blata i šiblja, vjerovatno kao znak prepoznavanja i štovanja. Okanili su se svakodnevnih poslova; bili su strpljivi, uporni i dosljedni da izdrže u odluci koju svakako nisu donjeli naprečac: dugo ih je iskustvo poučilo da se događa nešto posve novo i nepoznato što bi se moglo dobro životno iskoristiti. Čekajući, ubrzo su bili na rubu smrti od gladi. Lako je stoga zamisliti da je tada neka kolonijalna uprava zaključila kako bi bilo pretjerano pustiti te ljude da umru, te da je ta uprava, inače vjerovatno i ne suviše milosrdna, poslala baš avion da im donese najpotrebnije namirnice. Kada je takav avion stigao, urođenička je svijest doživjela trijumf čiju ironiju nitko iz plemena nikada ne bi bio u stanju shvatiti." - Milivoj Solar