Dostupnost: Nema ograničenja / Podnaslovi: Eng
Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin život nije vredniji od života nedužno progonjenih.
Rođena je 1975. u Zagrebu. Diplomirala je na Odsjeku za filmsku i TV montažu ADU u Zagrebu. Radila je kao montažerka, asistentica produkcije i organizatorica filmskih festivala. Debitirala je kao redateljica dokumentarnim filmom “Sve 5!” (Factum, 2004.), a širu publiku stekla je obiteljskim filmom o coming outu „Nije ti život pjesma Havaja“ (Hulahop, 2012.). Kao producentica potpisuje dokumentarni serijal “Betonski spavači” Saše Bana, filmove “Lijepo mi je s tobom znaš” Eve Kraljević, “Onda vidim Tanju” Juraja Lerotića i druge. “Dnevnik Diane Budisavljević” njen je prvi autorski dugometražni film.
Zapravo, ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.
Redateljica Dana Budisavljević uvjerljivo je i emotivno snažno ispričala priču o mračnom poglavlju iz povijesti svoje zemlje Hrvatske uspješno ujedinivši igrane scene i dokumentarni materijal. Suzdržano se koristi filmskim sredstvima uzdajući se u istinitost iskaza svjedoka. Glumačka ekipa omogućuje nam osjetiti vrijeme u kojem se hrabrost i ljudskost nisu podrazumijevali.
Zapravo, ne sjećamo se kad je neki noviji hrvatski film uspio izazvati ovakav emotivni potres unutar duše.
Redateljica Dana Budisavljević uvjerljivo je i emotivno snažno ispričala priču o mračnom poglavlju iz povijesti svoje zemlje Hrvatske uspješno ujedinivši igrane scene i dokumentarni materijal. Suzdržano se koristi filmskim sredstvima uzdajući se u istinitost iskaza svjedoka. Glumačka ekipa omogućuje nam osjetiti vrijeme u kojem se hrabrost i ljudskost nisu podrazumijevali.
Recenzije i ocjene korisnika