1.      Što je za Vas kratki film?

Volim kratki film jer je ta forma za autorice i autore, reklo bi se, po definiciji podržana kao mjesto eksperimenta. Radeći s različitim ljudima, lijepo je biti dio svih iskustava kroz koja redateljice i redatelji još traže filmski jezik. I samim time često nosi sa sobom puno slobode i neopterećenosti. Upravo mi je ovog posljednjeg donio puno.

2.      Zašto je kratki film bitan? Koja je njegova najveća prednost, vrlina?

U kratki film "dovoljno" je ući kroz jednu misao, jedan moment koji se traži (pritom ne mislim na ono što prepoznajemo kao dosjetku) i sve usmjeriti na to da uspije, kako za režiju tako i za glumice i glumce. I opet, zahvalno je kad mu ipak pristupiš kao jednoj vrsti istraživanja, profiliranja. Također, mnogo je "ležernije" birati ljude s kojima kasnije želiš surađivati, a mnogi su se kroz snimanja kratkometražnih  prepoznali za budućnost. Za razliku od kratke, dugometražna forma iziskuje neprekinut niz milijun takvih momenata za koje se nadaš da će zaživjeti i zato je puno nepreglednija za autorice i autore. Puno je više pritisaka.

3.      Koji Vam je najdraži kratki film? Zašto?

Idealan kandidat za odgovor na ovo pitanje jest Ivor Martinić – pogledao je apsolutno sve kratke filmove na www.croatian.film pa i u Hrvatskoj. Što se mene tiče, sigurno ću neki u ovom trenutku ispustiti, nisam ih sve ni pogledala, a imamo genijalnih kratkih filmova. Jako volim Med i mliko Marka Jukića kao i filmove Tomislava Šobana. 

4.      Dugometražni debi 'Zbornica' redateljice Sonje Tarokić, ZFF-ovoj publici poznate po kratkometražnim ostvarenjima prikazanima tijekom godina u programu Kockice, uključujući i Zlatnim kolicima ovjenčano Tlo pod nogama (12. ZFF, 2014), Vaša je prva glavna uloga u dugometražnom filmu – koja je razlika između rada na kratkom i dugom filmu? Preferiraš li neki od njih?

Glumačka je priprema ista, ali je trajanje snimanja ono što prirodi stvari donosi razliku – u kratkom mi se čini da je širi prostor kontrole, zahvaćanja onog što radiš, dok dugi nosi i to, ali i puno više povjerenja u prepuštanje. Uvjetno rečeno, na manje se situacija možeš pripremiti. Ne mogu reći da jedan preferiram, volim rad na oba.

5.      Vaši glumački počeci vežu se uz redateljicu 'Zbornice' Sonju Tarokić i redateljicu Hanu Jušić – na platformi www.croatian.film može se pogledati film Ja sam svoj život posložila i Da je kuća dobra i vuk bi ju imao – koliko je bitan odnos redatelja/redateljice i glumca/glumice? Je li lakše ili izazovnije raditi kada dugo surađujete?

Jako je bitan, naravno. A može i ne mora biti prijateljski kako bi se nešto zajednički artikuliralo. Bitno je međusobno poštovanje i povjerenje, a osobno me posebno veseli i sličan smisao za humor s redateljicom ili redateljem – tad imam osjećaj da sve cvate. U životu sam najviše snimala sa Sonjom i toliko se dobro poznajemo da smo zaključile kako na samom snimanju 'Zbornice' skoro da nismo riječ progovorile – samo bismo kimnule po potrebi. Za 'Da je kuća dobra i vuk bi ju imao' Hana mi je prije snimanja kao referencu rekla jednu jedinu riječ. Tako da je s te strane lakše, ali uvijek postoji i strah od podrazumijevanja. Valjda kao i u svim dugogodišnjim i bliskim odnosima.

6.      Kako je izgledao proces pripreme za ulogu Anamarije u 'Zbornici'? Kako ste se pripremali za ulogu? Koji je bio najveći izazov?

Na dugotrajnim probama, a nekad i u kratkim, ovisi kako i s kim, počeo mi se otvarati smjer u kojem idemo. Puno smo razgovarali i zbližili se. Najveći mi je izazov trpnost lika Anamarije, to što ona neprestani "kupi" i trebalo mi je potegnuti dosta energije. I to volim, bilo mi je prekrasno snimati. Nije bilo trenutka dosade ni one vrste zamora u prazno koji zaista zapravo troši. 

7.      Nedavno smo Vas gledali i na kazališnim daskama u predstavi 'Drama o Mirjani i ovima oko nje' redatelja Ivora Martinića, a trenutačno u šibenskom HNK-u pripremate i novu predstavu s redateljicom Arijom Rizvić – volite li više glumiti na daskama ili pred kamerom? Zašto? Gdje se bolje osjećate?

Volim i daske i kameru i trenutačno se najbolje osjećam ovdje u Šibeniku – dva smo tjedna pred premijeru predstave 'Ženski orkestar' u Arijinoj režiji. U duplim smo probama, intenzivno je i sad nam je važno dati sve od sebe na konkretnom mjestu u konkretno vrijeme. Uživam s cijelom ekipom, fantastična je.