Željko Sarić

Rođen je u Zagrebu 1951. u “filmskoj” obitelji, tako da se relativno rano uključio u profesionalnu filmsku produkciju, u svojstvu asistenta snimatelja. Među ostalima, radio je četiri godine s Franom Vodopivcem, a s Oktavijanom Miletićem surađivao je na njegovom posljednjem filmu “Talijin trag“, 1978. kao asistent kamere. Godine 1983. diplomirao je na Odsjeku filmskog snimanja zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Kao filmski snimatelj radio je dokumentarne i kratke igrane filmove s priznatim hrvatskim redateljima svih generacija: Rudolf Sremec, Šime Šimatović, Vatroslav Mimica, Nikola Babić, Vladimir Tadej, Zlatko Sudović, Eduard Galić, Radovan Ivančević, Petar Krelja, Jakov Sedlar, Mladen Juran, Zrinko Ogresta, Vinko Brešan. Radio je na “Filmskom arhivu grada Zagreba” 1983.-1991. više od 300 naslova gdje je, prateći život i razvoj Zagreba, samostalno realizirao filmske reportaže (snimao, montirao i pisao tekstove). Radio je na području reklamnih i namjenskih filmova. 1989. snimio je igrane filmove “Hamburg-Altona” i “Vela ženidba“ te televizijsku dramu “Žena“. Od 1991.-1996. u svojstvu vanjskog suradnika snimatelja – za sve program HRT-a snimio je preko 200 naslova televizijskih emisija (tv izložbi, reportaža i tv filmova). Snimio muzički spot sa Davidom Bowiejem za kinesko tržište. Početkom 1998. krenuo je u eksperimentalno snimanje vremenske animacije u trajanju od 18 mjeseci. Tijekom toga rada napisao je scenarij za kratki igrani film “Slike vremena”, prema kojemu je i režirao svoj prvi samostalni film. Film je dobio nagradu “Kodak“ i sudjelovao na sljedećim međunarodnim filmskim festivalima: Tampere, Regensburg, Drama, Atena, Teheran, Cottbus, Sao Paolo, Tanger i San Francisco. Godine 2001. završio je eksperimentalni film «Sustav jednoga» koji je prikazan na festivalu u Montevideu, a početkom 2002. režira «Dance Faust, Dance». U okviru serijala “Portreti likovnih umjetnika” režirao je film “Svemirski teatar“ o slikaru Daliboru Jelaviću. Tijekom 2003. režirao je dokumentarni film “Zagrebački Bokci”, kratkometražni igrani “Zvonar katedrale”, dokumentarni “Četiri dana u prosincu“, a snimio je kratki igrani film “Most, most“ i eksperimentalni film “Lisinski“. Godine 2005. režira dokumentarni film “Ruže iz Plitvičke ulice“, 2006. dokumentarni “Naša tvornica“, za koju na Danima hrvatskog filma 2007. dobiva “Zlatnu uljanicu“. Iste godine nastaje eksperimentalni film “Prolazak Karla Draškovića“ i dokumentarna serija “Profesije osobno“, koja se nastavlja 2008. i 2010. Dokumentarni film “Priče s granice“ režira 2009., a iste godine autorski oblikuje eksperimentalni film “Putnik“. Za snimateljski rad na filmu “Jedan dan u Zavodu za slijepu i slabovidnu djecu“ dobiva nagradu žirija za najbolji snimateljski rad na 18. DHF. Sistem kinegrafije primjenjuje kod realizacije eksperimentalnog filma “Prolazak Karla Draškovića“ 2006. i “Putnik“ 2009. godine. Po vlastitom scenariju 2010. režira igrano – dokumentarni film “Tijana“. Tijekom 2001. sudjelovao je na skupnoj izložbi hrvatskih fotografa pod nazivom “Vidjeti vrijeme“, koja je predstavljena u Pekingu, Šangaju, Wiesbadenu i Zagrebu. Godine 2002. sudjelovao je na međunarodnoj izložbi “Od miga do micanja“ u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i skupnoj izložbi suvremene hrvatske umjetnost “Svijet više neće biti isti“ u Amsterdamu. U Domu likovnih umjetnika 2003. predstavio samostalnu izložbu kinegrafija pod nazivom “Dance Faust, Dance“ koja se referira na istoimeni eksperimentalni film. Godine 2006. priređuje samostalnu izložbu “Magnitude” u galeriji Badrov, koju predstavlja u Čakovcu, a izložbom kinegrafija „Putnik“ otvara 2012 g. bjelovarski Dokuart. U Croartfotoklubu 2013. otvara izložbu kinegrafija pod istim nazivom.