Kratki eksperimentalni film ‘Žemsko’ autorice Tatjane Ivanišević – Dunje danas se smatra prvim feminističkim filmom na ovim prostorima

Na Međunarodni dan žena donosimo vam kratki eksperimentalni film ‘Žemsko’ splitske autorice Tatjane Ivanišević – Dunje iz 1968. godine koji se danas smatra prvim feminističkim filmom na ovim prostorima. Film je nastao u sklopu filmske sekcije Kino kluba Split, a bilježi intimnu dokolicu obične djevojke koja unutar svoja četiri zida lista modne magazine, sanjari o svojim idolima i povremeno koketira s kamerom. Kameru potpisuje Andrija Pivčević, jedan od najcjenjenijih hrvatskih snimatelja svih vremena, dok naslovnu ulogu igra glumica Iskra Kuzmanić. 

Tatjani Ivanišević – Dunji (1942-2014) splitskoj pjesninikinji i profesorici povijesti ovo je bio, nažalost, prvi i posljednji autorski film. Razočarana tadašnjim odnosom dominantnog muškog članstva Kino kluba prema njezinom filmu, Dunja se povukla iz filmskog stvaralaštva i  posvetila profesorskom radu i poeziji. Film je prvi put prikazan tek 1987. godine na 10. Saboru alternativnog filma zaslugom Lordana Zafranovića.

Filmska kritičarka Diana Nenadić u svojem članku koji je posvetila Dunji nakon njene smrti navodi :“Bilo je to vrijeme besprimjerne kreativne znatiželje, izazivačkog Crvenog Peristila i amaterske slave takozvane „prve autorske“ generacije Kinokluba Split, koju su uz I. Martinca i L. Zafranovića, činili R. Kursar, V. Nakić, A. Pivčević i A. Verzotti. Pa iako je sloboda bila i u muškoj modi, a u underground filmovima splitskih klubaša kao glumice su dotad već bile prodefilirale majke, sestre, prijateljice i djevojke, žene iz njihova društva teško se moglo vidjeti i iza kamere. Dunja Ivanišević u svojem redateljskom prvijencu spojila je te dvije ženske pozicije, s tim da je u filmu kao glumica nastupala Iskra Kuzmanić. Zafranovićeva amaterska muza (Kišno – nevina subota, 1966) odigrala je pred kamerom iz ruke A. Pivčevića ulogu koju najsugestivnije definira sam naslov filma – „žemsko“: običnu djevojku svoje šezdesetosmaške generacije koja dokoličari listajući modne magazine, sanjari o svojim glazbenim idolima (John Lennon), pleše uz njihovu glazbu (Stand by Me), a povremeno i  koketira s kamerom. Osim što je u središte pozornosti stavio žensko tijelo i energiju, opsesije vlastitom (ali i muškom) ljepotom i (erotske) žudnje, taj filmić je izgledao i zvučao atraktivno. „Disao“ je upravo u ritmu svojega raspojasanog  i psihodeličnog doba, pa je upravo zato najveća šteta što je, posve neobjašnjivo, proveo devetnaest godina u klupskom „bunkeru“.”

Ovim putem želimo se zahvaliti Kino klubu Split i njegovoj sadašnjoj predsjednici Sunčici Fradelić na ustupanju filma. Želimo se zahvaliti i Dunjinoj kćeri Dragani Ivanišević Matić na iskazivanju želje da se film nađe na platformi i da bude dostupan svima za gledanje. 

Uživajte u gledanju filma! Sretan vam Međunarodni dan žena!