Sinopsis

Toplo i nenametljivo u filmu „Žemsko", Dunja Ivanišević s nama dijeli intimne trenutke glavne protagonistice, njene frustracije i maštanja uvjetovane stereotipima ženskih časopisa. Središnji dio je zapravo dokumentiran performans koji ima simboličku ulogu pročišćenja, katarze u filmu, ali i životu. Nakon njega, glavna protagonistica oslobađa svoje unutarnje impulse, mijenja ploču, doslovno i metaforički i nastavlja provoditi svoje vrijeme u spontanom plesu ne obazirući se više na norme i konvencije kojima se osjećala sputano. Izlaskom iz sobe na ulicu ostavlja iza sebe oba svijeta, a subjektivna kamera sada prati ljude i zgrade, druge prozore, pa se konačno penje prema nebu, otvarajući njen i naš pogled u plavetnilo.