KOCKICE: Krš
KRŠ Žana Jukić
Posljednji dan natjecateljskog programa Kockice na 24. Zagreb Film Festivalu donosi film Krš redatelja Petra Vukičevića, priču o odnosu oca i sina u kojem važnu ulogu ima i bik Garo. Tim je povodom Nino Kovačić razgovarao s producenticom Žanom Jukić o izazovima snimanja, suradnji s glumcima i iskustvu rada na filmu.
Što ti se posebno svidjelo u scenariju Krša da si odlučila producirati Petrov film?
Privukli su me tema te njezina društvena i emocionalna relevantnost. Suradnja s Petrom bila je vrlo jednostavna i ugodna. Petar jasno zna što i kako želi postići, što je produkcijski proces činilo vrlo protočnim.
Koji su bili produkcijski najzahtjevniji trenuci na snimanju? Je li bik Garo zaista tako poslušan?
Snimanje je prošlo odlično, a najzahtjevnije je svakako bilo organizirati i realizirati scene s bikom Garom. Rad s tako velikom, teškom i nepredvidivom životinjom zahtijevao je dodatnu pripremu, od sigurnosnih protokola i organizacije seta do usklađivanja rada glumaca i filmske ekipe s njegovim ponašanjem. Proučavali smo američke smjernice za snimanje sa životinjama, ali i iskustva domaćih kolega koji su već radili s bikovima. Garo nas je na kraju sve ugodno iznenadio. Bio je iznimno miran i suradljiv. Posebno bih istaknula Stipu Jelasku i Leona Lučeva, koji su bili u neposrednom kontaktu s Garom i na sebe preuzeli najveći dio tog izazova.

Što je presudilo u odabiru glumaca za glavne likove i što ti je osobno najzanimljivije kod odnosa sina i oca u filmu?
Casting je bio prilično jednostavan jer je Petar od početka imao jasnu viziju: Stipu u ulozi sina, a Leona u ulozi oca. Zanimljiva mi je njihova kombinacija karakternih sličnosti i generacijskih razlika. Upravo se kroz njihov odnos otvara pitanje koliko nas određuju obiteljski obrasci i koliko smo ih spremni preispitati. Mislim da je to posebno zanimljivo jer priča nadilazi lokalni kontekst Dalmatinske zagore i govori o mentalitetu i odnosima prisutnima na mnogo širem prostoru.
Koja ti je omiljena scena u filmu i zašto?
Teško mi je odvojiti pojedinu scenu pa ću odabrati završnu sekvencu koja ima snažan emocionalni učinak, a njezina vizualna atmosfera i glazba dodatno zaokružuju priču.
Kakve kratkometražne filmove voliš i rado bi ubuduće producirala?
Privlače me slojevite i emotivno snažne priče koje donose i određeni kreativni izazov. Otvorena sam za različite žanrove, a najvažnije mi je da se s pričom mogu povezati.
Spremaš li već sljedeći kratkiš?
Pripremam nekoliko projekata, a posebno se veselim kratkometražnom igranom filmu Punjetari, čiji je scenarist i redatelj Roko Sikavica. Početkom 2027. ulazimo u pretprodukciju, a trenutačno sudjelujemo i na radionici MIDPOINT Intensive u sklopu programa ZFF Industry.
