Krajem siječnja ove godine kino premijeru imao je film koji će u rekordnom roku postati hrvatski pop kulturni fenomen: komedija Svadba, redatelja Igora Šeregija. Već u prvih nekoliko tjedana prikazivanja postao je najgledaniji hrvatski film svih vremena te općenito najgledaniji film kod nas u kinima, potopivši i vječni Titanik. Uspjeh filma prešao je naše granice i istovremeno stekao iznimnu popularnost i u zemljama bivše Jugoslavije, kao i u Austriji i Njemačkoj gdje živi velika dijaspora, sveukupno u ožujku prešavši gledanost od više od dva milijuna gledatelja. Dakle, nije bio težak izbor odabrati Igora Šeregija za filmaša mjeseca.

Igor Šeregi etablirao se ponajprije kao redatelj televizijskih serija Tko te šiša, Metropolitanci i Mrkomir Prvi, a s festivala pamtimo i njegove kratke filmove Životinjsko carstvo, Poklon predsjednika Nixona, Priču o Mari iz Velog Varoša te More, od kojih se prva tri mogu gledati na platformi croatian.film. Prije deset godina snimio je svoj dugometražni prvijenac ZG80, komediju o nogometnim navijačima, koja se poput Svadbe djelomično bazira na nacionalističkim tenzijama u našem društvu. Ono što Šeregija, između ostalog, izdvaja od većine hrvatskih filmskih redatelja jest što se samouvjereno vraća snimanju komedija, najzahtjevnijem filmskom žanru.

Koja su ti bila najbitnija iskustva iz režiranja kratkih filmova i po čemu je kratka filmska forma nezamjenjiva za svakog redatelja?

Kratka forma je u hrvatskoj kinematografiji zapravo najbitnija za afirmiranje redatelja, i to ne samo mladih, jer se rijetko pruža prilika redateljima za snimanje dugometražnih filmova. Još od studiranja na ADU, moji kolege i ja predano smo radili kratke filmove kao uvod u naš potencijalni filmski život. No, problemi s mojim kratkim filmovima bili su što, iako ih je publika voljela, oni nisu bili festivalski prikladni jer je svaki od njih izgledao kao trailer za dugometražni film. Kratki film treba imati neku kvalitetu „odsječka života“ da bi imao festivalski život, poput nekog susreta koji traje od 7 do 15 minuta, a ja sam uvijek radio filmove koji su imali više odlika dugometražnog filma. No, drago mi je da sam snimio sve te kratke filmove jer se u njihovim dijelovima može prepoznati moj stil koji sam prenio u dugometražne.

Također, kako se osvrćeš na ZG80 nakon 10 godina? Osim određenog filmskog eskapizma, s tim filmom stvara se i katarzična atmosfera te otpuštanje negativnosti kojima nas svakodnevno pune novinarski mediji i društvene mreže. Vidiš li i to možda kao neku funkciju filma?

Kada sam radio taj film bio sam vrlo mlad redatelj i bila mi je velika čast „nasloniti“ se na Schmidtov film Metastaze. Ne mogu raditi filmove u kojima publika barem malo ne zavoli protagoniste, pa kad sam radio i navijačku temu u ZG80, morao sam malo romantizirati likove i napraviti ih simpatičnima bez obzira na milje iz kojeg dolaze. Mislim da je publika to prepoznala i zato je film bio uspješan. Sam svakodnevno pokušavam ne biti zatrovan medijskim i političkim sivilom oko nas, a za čim mislim da nema toliko potrebe jer svi imamo nešto lijepo za misliti nakon što se probudimo, kao i što nas netko ili nešto dobro čeka u tom danu. Takvi bi trebali biti i moji filmovi, a čini mi se da se publika slaže.

Što zapravo znači režirati komediju, vjerojatno najteži filmski žanr, imajući na umu da je humor nešto čija granica uspješnosti je zapravo vrlo tanka?

Kod režiranja komedije sviđa mi se što imate trenutačnu reakciju koja pokazuje jeste li uspjeli ili niste: ljudi će se nasmijati ili neće. To mi se više sviđa od toga je li film doživio uspjeh na nekom festivalu ili ga je neki kritičar pozitivno ocijenio; meni je ovo poštenije. Nekome je teže snimati komedije, meni su teški primjerice drugi žanrovi. Od samih filmskih početaka zanimala me komedija i dao sam se u to, no ne mogu reći da postoji neka formula osim što je bitno okružiti se dobrim glumcima koji su vrsni komičari i koji imaju osjećaj ritma, kako u replikama, tako i u mizansceni. To je neka formula, ako ona uopće postoji. 

Da postoji formula uspjeha u filmskom svijetu, svi bi snimali hitove. Što misliš da se ipak sve ključno poklopilo da je Svadba eksplodirala u hrvatskim i regionalnim kinima?

Poklopilo se stanje u tim državama u našoj regiji, a po brojkama iz zemalja dijaspore, i šire. Dugo nije bilo neke komedije, barem uspješne, a ljudima je nužno potreban smijeh i neko opuštanje pa je Svadba došla kao naručena u ovom trenutku da postigne ovakav uspjeh. Smijeh spaja ljude i to će uvijek tako biti. 

Možeš li nam ukratko objasniti svoju osobnu filmsku viziju i što te najviše pokreće u stvaranju filmova?

Najviše me pokreću drugi ljudi i nešto u mojoj osobnosti što me pokreće da drugi ljudi budu zabavljeni te to pokušavam prenijeti u filmove. Želim da što veći broj ljudi nakon izlaska iz kina bude sretniji, što je teška zadaća, ali to furam u svom privatnom životu pa tako i na filmskom platnu.

Preporuči nam kratki film (ili nekoliko) s croatian.film platforme?

Izdvojio bih kratke filmove kolege i prijatelja Rina Barbira, ali i filmove redatelja moje generacije s ADU: Hane Jušić, Sonje Tarokić i Igora Bezinovića.

_

Razgovor vodio: Nino Kovačić