Redatelj, prodekan za nastavu i studente filmskih studija na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
1. Što je za vas kratkometražni film?
U vremenski ograničenoj formi pokušati stvoriti isti onaj učinak na gledatelja koji pokušavaš proizvesti i u formi dugometražnog filma koji nema vremensko ograničenje. Iako je cilj isti, sredstva su često drugačija.
2. Zašto je kratki film bitan? Koja je njegova najveća prednost, vrlina?
Za razliku od dugometražnog, kratki te brže uči ekonomičnosti izlaganja priče. Uči te da je oduzimanje važnije od dodavanja. Uči te da je manje zapravo više, uči te značenju riječi suvišno i koncizno u kontekstu raspolaganja filmskim vremenom, uči te da je često dovoljan samo jedan motiv za stvaranje ili razvijanje priče.
3. Koji vam je najdraži kratki film? Zašto?
Mislim da su Zimica Hane Jušić i Onda vidim Tanju Jurja Lerotića sjajni. Oba filma su stvorila svjetove koje već pamtim godinama jer su maštoviti i pritom precizni.
4. Kako pomažete studentima pri realizaciji njihovih kratkometražnih filmova kao prodekan za nastavu i studente filmskih studija na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu? Jeste li zadovoljni njihovim radom i smatrate li da im Akademija pruža potrebne uvjete za uspješno snimanje kratkog filma?
Pomažem im strašću, požrtvovnošću, solidarnošću i ukazivanjem na greške koje sam činio na svojim filmovima. Pružiti studentu/ici sve potrebne uvjete je nemoguće. Biti redatelj znači pristati na to da nikada nećeš biti zadovoljan uvjetima. Tu muku treba prigrliti i pokušati je prevladati. Mislim da je posljednjih godina učinjen značajan napredak u poboljšanju uvjeta i resursa kojima raspolaže Akademija. No to nikad neće biti dovoljno dobro, posebno iz studentske perspektive, i to mi je razumljivo.
5. I sami ste režirali nekoliko kratkometražnih filmova. Recite nam nešto o vašem iskustvu snimanja. Uživate li u tom procesu? Po čemu je on poseban?
Moje iskustvo nije ni po čemu posebno. Snimajući kratki film imao sam manje produkcijskih, čitaj resursnih, financijskih, meteoroloških, glumačkih problema nego na dugometražnom filmu ili seriji. U tom smislu taj je proces nešto manje težak. Na tome ću se zadržati.
6. Koji su vaši savjeti za mlade filmske profesionalce koji pripremaju svoj prvi kratkometražni film?
Dobro se pripremiti, kao da pljačkaš banku! Pokušati predvidjeti sve probleme koji će se dogoditi na snimanju i pronaći načine da ih se spriječi. Ne pouzdavati se u sreću. Ostaviti što manje mjesta improvizaciji. Ključ uspješnog filma, kratkog ili dugog, je 80 posto u pripremama. Na kraju, ako ne uspiješ, kreni od sebe i analiziraj gdje si mogao ili mogla bolje. I to primijeni na idućem filmu. Lakše je ovo napisati nego napraviti. Greške radimo svi, one su sastavni dio procesa. No pokušajmo u nekom idućem filmu griješiti bolje.